kao uvodni tekst ponudio se članak o mudrosti Tolteka (Castaneda) iz Svjetlosti za ožujak 2010:
...
Kako bi bili slobodni, po toltečkoj mudrosti, ljudi se najprije moraju riješiti programa usađenih u njihove umove. Ti programi im ne dozvoljavaju izravni kontakt sa stvarnošću, stvarajući nepotpune privide. U tom kontekstu može se uistinu reći kako svi živimo u nekoj vrsti virtualne stvarnosti. Uz pomoć tehnika koje prema novim Toltecima, datiraju u daleku prošlost primarni zadatak ovih ratnika svjetlosti je zaustaviti takvo negativno djelovanje uma. Od svih negativnih emocija koje spriječavaju sagledavanje istinskog identiteta najteže se riješiti straha. Većina naših ograničavajućih životnih odabira utemeljena je upravo na strahu. Kako bi bili istinski slobodni, ljudi se najprije moraju osloboditi svega onoga čega se najviše boje.
U kozmologiji novih Tolteka cijela naša stvarnost i stvarnost svemira dijeli se na dvije komponente: tonal i nagual. Tonal predstavlja ono što je znano, sve što možemo doživjeti svojim osjetilima i što možemo imenovati. Riječ je o materijalnom svijetu u koji dolazimo rođenjem i iz kojeg odlazimo umiranjem. Sve ono sa čime se identificiramo i što mislimo da znamo također je tonal. On je kreator naših mentalnih stavova. Nagual je ono što se ne može spoznati racionalnim umom. To je ništavilo, ali istovremeno i sveukupnost postojanja. Novi Tolteci nagual također nazivaju Duhom Beskonačnog. POjašnjavaju, međutim, da u trenutku kada ga tako imenuju nagual postaje mentalnom tvorevinom i pretvara se u dio tonala. Slikovito rečeno, tonal je otok koji pluta u beskonačnom nagualu. U tom kontekstu svatko od nas se tijekom svog života identificira s tim otokom ne zamjećujući more koje ga okružuje. Tonal naša osobnost, ego i tijelo. U tonal također ulaze i svi naši mentalni koncepti, ideali i materijalno vlasništvo koje posjedujemo. Tonal počinje postojati s našim rođenjem, a završava fizičkom smrću. Onaj dio nas koji odgovara nagualu vječan je i ne podliježe nikakvim promjenama vezanim uz ovaj materijalni svijet. Postizanjem potpunosti postojanja duhovni ratnik uspijeva integrirati ta dva dijela stvarnosti. On živi unutar tonala sa svjesnošću prisutnosti naguala.
Toltečka mudrost može se podijeliti u tri osnovna umijeća. To su: umijeće svjesnosti, umijeće transformacije i umijeće namjere. Kako bi se došlo do konačne slobode i ispunjenja svaki duhovni ratnik mora paralelno razvijati sva tri spomenuta umijeća. Umijeće svjesnosti odnosi se na osvješćivanje svakodnevnog života. Većina ljudi kroz život prolazi poput spavača, ne obraćajući pozornost na unutarnji dijalog njihovog uma i ne pokušavajući da spoznaju svoje aktualno stanje. Rezultat ovakvog nedostatka svjesnosti životi su ispunjeni dramama, zbrkom i nezadovoljstvom. Kako bi se ovladalo svjesnošću najprije se mora bolje upoznati što svjesnost uopće jest.
Nakon rođenja djeca dolaze u kontakt s roditeljima koji im u najboljoj namjeri prenose modele doživljavanja svijeta koji ih okružuje. Oni privlače njihovu pažnju i kroz učenje jezika stvaraju kod njih naviku da imenuju određene predmete, bića i pojave. Tu počinje proces pripitomljavanja i uvođenja u sveukupnu iluziju. Djeca osim jezika polako usvajaju i pojedine apstraktne pojmove, uvjerenja i modele ponašanja. Stječu dojam kako nešto znaju i u tom trenutku se uz racionalni um počinje razvijati i ego. Novi Tolteci uvjereni su kako se u razumijevanju procesa krije ključ za kasnije oslobađanje. Naravno, pripitomljavanje je nužno kako bi uopće mogli funkcionirati u ovom svijetu, no ono nas istovremeno opterećuje i ogromnom količinom pogrešnih pretpostavki.
Prošavši kroz proces pripitomljavanja, odrasli ljudi su na kraju preplavljeni gomilom neistinitih, konfliktnih i negativnih informacija koje im u mnogočemu blokiraju život. Ustvari, veliko je čudo kako uz toliko opterećenje i gubitak energije koji pri tome proživljavaju uopće mogu egzistirati. Pri tome, da stvar bude zanimljivija, ljudi gotovo nikada ne dovode u pitanje način djelovanja svoga uma i sadraja koji su u njemu pohranjeni. Umijeće svjesnosti jednostavno je učenje fokusiranja pozornosti na ono što nas tjera da mislimo i djelujemo. Na taj način stječemo dodatnu snagu i prestajemo samo slijepo reagirati na životne okolnosti. Ovladavanjem umijeća svjesnosti duhovni ratnici postaju sposobni donositi jasne odluke bez bilo kakve izvanjske uvjetovanosti.
Umijeće transformacije je u potpunosti vezano uz poduzimanje aktivnosti i iniciranju promjena. Na toj točci dolazimo u kontakt sa svim nepotrebnim i potisnutim sadržajima koje nosimo u umu. Isus je jednom rekao kako će nas istina osloboditi. Ova njegova izreka najbolje opisuje ovladavanjem umijećem transformacije. I duhovni ratnici zasigurno osjećaju strah i bijes, no oni svoje emocije ne potiskuju, i isto tako ne dopuštaju da ih one blokiraju. Oni percipiraju svoje negativne emocije i pri tome znaju kako one neće dugo trajati. Sve što u tom trenutku moraju učiniti je vidjeti što je stvarno, suočiti se s istinom, oprostiti, voljeti sebe i krenuti dalje. Opis je to istinske transformacije.
Postoje brojne nejasnoće kada ljudi govore o namjerama. Namjera za nove Tolteke nije nešto što želimo ili planiramo učiniti. Za njih je namjera sila koja dolazi iz praznine, iz Beskonačnog. Beskonačno, a to je ustvari život, koristi tu silu kako bi stvorilo sve što u našem svemiru postoji. Na taj način namjera nema nikakve veze s racionalnim umom. Tek u trenucima kada je ljudski um potpuno miran, kada smo potpuno prisutni u tišini znanja, tek tada možemo doći u kontakt sa silom namjere. Ta sila nešto ješto se može isključivo doživjeti, a ne nešto o čemu se može govoriti. Prepuštajući se životu duhovni ratnici se povezuju s namjerom Beskonačnog i na taj način slijede volju života. Kako bi to mogli ostvariti prije svega moraju imati posvemašnju vjeru u život i Duh. Ovladavanjem umijeća namjere život postaje vrlo jednostavan i iz njega nestaju svi napori i borbe. Na taj način ono što se u životu želi izjednačava se s onim što nam život donosi.
...
